Šutnja je prvi znak zrelog govora
Bolja je šutnja. Nikada se pametan čovjek nije prevario kada je izabrao šutnju. Sve što kažemo je materijal u rukama zlonamjernih ljudi koji nemaju drugog posla već gledati tuđa posla. Svojim riječima iskušavamo druge i dovodimo u poziciju da misle kako nije i govore što ne treba. Zato je bolja šutnja. Ali ljudi često izaberu ono što je lošije; bez kišobrana izlaze vani na oblačnom danu, izlažu se jezicima ljudskim zbog svoje iskrenosti, vole u nevakat, pričaju kada ne treba i šute kada je veća šteta od zatvorenih usta nego od umjerenog govora.
Pitali su jednog mudraca, kako je postigao mudrost. On reče:
„Znanje je temelj mudrosti. Ali govor nije mudrost. Mudrost je šutnja i zrijanje iskustva u srcu čovjeka. Iskustvo nije misao, jer mnogi misle, ali ploda ne vide. Plod misli su djela na kojim je srce mirno, makar se tome čudili drugi. Mudrost se nalazi u čekanju, za sve dobro treba vrijeme. Nestrpljivost i mudrost ne stanuju u istoj kući. Bol i mudrost su prijatelji. Nećeš naći niti jednog mudrog da nije doživio bol, sa kojom su srasli. Čak i njihova bol mudre je prestala da boli. Došli su na mjesto gdje se i bol voli, kao prijatelja mudrosti."
Koja je vaša reakcija?
