Gdje suza poteče, Milost se spušta

Ranjena duša izbistri sve u sebi. Nauči šta je ljubav, male radosti, smijeh i plač iz ljubavi. Sve nauči ranjena duša: i kako se čuva, kako se voli, kako se Bogu moli. U sebi, ranjena duša srcem sve prosije, a od ljudi ništa ne prosi. Hrabra, postojana u onome što zna. "Naučila sam najvažniju lekciju da sam prikupila svo neznanje ovog svijeta. Ne znam ti ništa, dragi moj!", govori mi, dok osmijeh blista na licu. Radovanje kroz ljubav, uživanje u trenutku i oči sjajne kao dva dragulja. 
Uistinu, šta to čovjek zna? Da li mu je poznata sudbina? Zna li koga, kako i zašto srce može zavoljeti? Čemu ćemo koliko sutra biti predani? Možemo li se oteti srcu i postaviti čisti, hladni razum za gazdu? Nikome to od nas nije poznato. Ranjena duša je zdrava jer tamo gdje suza poteče, Milost se spušta, U srcu, kojem je Ljubav domaćin, samo radost i sreća želi da bude gost. 
Tako to ona, dobra duša, poslana na stazu druge duše da pronađe sličnost, mudrost, ljubav, trajanje i sebe. Od toga nema ništa veće i važnije.