Kusur od duše

Nije te voljela, da jeste, ne bi te udaljila od sebe. A ti, takvog dobrog srca, predao se, kao što se iskreni ljubavi prepusti, ne misleći o sutra. Bio si spreman i dostojanstvo dati, baš sve, ali to postoji samo u pjesmama, samo u starim pričama - izgubiti dostojanstvo a sačuvati ljubav.

Škole kroz koje prolazimo imaju preduge časove i loše zaključne ocjene. Tako je to u životu. Svi vole neovisnost o drugim, a najgore je kad emociju uzmemo za potrebu, osobu kao idealnu, savršenu, bez bilo kakvih nedostataka. Smanjimo se, vidimo samo vlastite, položivši glavu na panj prazne nade i neizvjesne budućnosti. Ali, neke lekcije moramo naučiti kroz život, spoznati da je sve nesigurno osim Njega, da Bog Uzvišeni okreće srca ljudska, čas na jednu, čas na drugu stranu.

Nije to u našoj vlasti. A šta na koncu jeste?

Ne izgubi sebe zbog drugog - skupa se izgubiti s nekim, to je ljubav, međusobna žrtva i iskrenost. Nisam siguran da li ima baš mnogo takvih ljubavi. Sve ti je ovo, dobri moj brate, instant stvarnost. Bolje na vrijeme kušati sol, nego slatko, da te kasnije ne zaboli srce. Ljudi su više slani negoli slatki.

Vremenom skupimo toliko gorčine da je bolje biti i sam nego trovati sebe i druge. Uvijek volimo zamišljeno, nikada stvarno. To je tako, čak i onda kada su ljudi dovoljno iskreni, stalno postoji jedan dio mašte, snova koji nas upropasti. Zato sve dobro raste iz zemlje, a iz Neba je Milost. Treba računati na nju. Ne vrijedi nam vikati - pomozi care. Bog sreću dijeli, kaže se u jednoj priči. Samo On, dragi moj brate!