Nije bol ono što ljudi misle
Nećeš naći niti jednog mudrog da nije doživio bol, sa kojom su srasli. Čak i njihova bol mudre je prestala da boli. Došli su na mjesto gdje se i bol voli, kao prijatelja mudrosti.
Pitali su jednog mudraca, kako je postigao mudrost. On reče:
„Znanje je temelj mudrosti. Ali govor nije mudrost. Mudrost je šutnja i zrijanje iskustva u srcu čovjeka. Iskustvo nije misao, jer mnogi misle, ali ploda ne vide. Plod misli su djela na kojim je srce mirno, makar se tome čudili drugi ljudi. Mudrost se nalazi u čekanju, za sve dobro treba vrijeme. Nestrpljivost i mudrost ne stanuju u istoj kući. Ljubav koja se ne ostvari donosi mudrost, jer čežnja za voljenim izglača srce, kojem ne ostaje ništa drugo da pronađe izvor svoje ljubavi u sebi. Bol i mudrost su prijatelji. Nećeš naći niti jednog mudrog da nije doživio bol, sa kojom su srasli. Čak i njihova bol mudre je prestala da boli. Došli su na mjesto gdje se i bol voli, kao prijatelja mudrosti.
Ali nije bol ono što ljudi misle.
Bol je kada si blizu, a puta nemaš.
Bol je kada si gladan, a ne možeš jesti.
Bol je kada voliš, a ne možeš da grliš, pa šutiš, ljubav do boli.
Bol je kada imaš dosta toga reći, a nemaš kome, ili imaš, a ne možeš.
Bol je kada se spoji moguće i nemoguće, pa čovjek čeka, negdje na liniji između svega i ničega.
Bol je svedena među dva ramena, nije u stihovima i knjigama, riječima - one su samo eho, svega.što duša mora da nosi. Ti ipak budi zahvalan.
Zahvali se na lijepom danu u kojem si osvanuo živ i zdrav. Zahvali se na vremenu koje ti je podareno u životu, na ljudima koji su tu, koji su morali otići, ili od kojih si ti morao... Zahvali se za trenutke ljubavi, prijateljstva, i povjerenja, makar ono i prestalo. Ipak, trebalo je vjerovati. Zahvalnost će povećati ono što je dobro, umanjiti svaku bol, prošlost ostaviti tamo gdje joj jeste mjesto, njegovat će sadašnji trenutak, i čuvati nadu. Nikada ne gubi onaj ko je zahvalan. Oni znaju za sve vrijednosti, jer samo gdje se vidi vrijednost, zahvalnost može postojati. Treba biti zahvalan i sebi, ako već u životu pružamo koliko možemo, a da je iskreno, s povjerenjem i ljubavlju. Sebe ne treba razočarati nezahvalnošću na darovima. Zahvali se i kreni, zahvali se i stani, pokloni, i budi zahvalan, prihvati poklon, i opet budi zahvalan. Nikada nećeš izgubiti.
Koja je vaša reakcija?
