Osmijeh kao makeup
Često sam razmišljao o tome zašto, i po čemu to su neki ljudi neodoljivo privlačni. Posebno ako nisu simetrični u proporcijama koju podrazumijevaju ljudska mjerila ljepote. Neki kažu da je to 'ono nešto', ali ipak nedovoljno. Okruženi smo ljudima koji su dobri, pozitivni, i puni svjetlosti. Da, upravo svjetlosti, i postavlja se pitanje odakle takvim ljudima to, bilo da su muškarci ili žene. Što izbrusi dijamant, to izglača i dušu; vrijeme, muka, iskušenja i prije svega težnja prema dobru i svjetlosti. Što zlato učini vrijednim, to i srce čovjeka, pa ono sija, tako da se vidi na njegovom licu. Pritisak, nevolja, i tako da su uspjeli naći strpljenja, ljubavi, nade i praštanja za druge. Takve osobe su prava vrijednost, i neodoljivo privlače sebi. Sasvim je nešto drugo, što se često zamijeni sa fizičkom privlačnošću, ta njihova, izuzetna unutrašnja ljepota.

Koja je vaša reakcija?






