Admir Delalić,
roman "Odluka".
____________________________________________________________
- Vidiš, Mustafa, ovo vrijeme je teško. Dobar čovjek u očima drugih ljudi strada. Kao da dobrotu treba skrivati, baš kao što se vrijednosti kriju. Nekada su se skrivali blago, zlato, srebro, novac, a danas bi, sve mi se čini, trebalo skrivati vrline.
- U pravu si, kao da nam potroše snagu, i poštenje nam shvate kao pretvaranje, a iskrenost kao običnu jadnost i nastojanje da se dopadnemo.
- Ah, moj Mustafa...
"S poštenim ljudima sve je drugačije. Ne mjere oni svijet kao drugi, zato im je često ukrivo odrezano. Što je za njih pravo i dobro to je ostalima loše, naopako, smiješno i naivno. Odavno je kod nas prisutna ona izreka: Dobar i lud, na istoj deredži. Vidiš, kad pošten čovjek čuje nešto ovakvo, počne se plašiti svog poštenja, svojih postupaka. Uvijek želi prvo ugoditi drugome pa tek onda sebi, sebi možda nikako.
Naivnost poštenog je posebna priča. Gleda sve i svakog lijepo, prema svojoj duši. I griješi. Prije će oni udariti na svoju čast šuteći o sebi, nego na tuđu, makar imali razloga da govore. Posebni su to ludaci, s njima mogu samo slični, a oni sami žele sa svima. Ne poznaju ovaj svijet, pokvarene ljude i one koji u sebi ne nose ništa drugo osim loše namjere. U svome poštenju, mnogi od njih padnu, i nikada više ne ustanu nastojeći da budu kao ostali normalan svijet. Onda im se čude, oni koji su koliko jučer ismijavali njihovu dobrotu, iskrenost i poštenje. To je tek pravo ludilo za naivne duše.