Odlomak iz knjige Tragovi u vremenu

Od kada je svijeta i vijeka, i čovjeka na Zemlji, uvijek je on želio uokviriti ljubav, razumjeti je, nazvati je pravim imenom. Toliko apstraktna zajednička imenica 'ljubav', da je svakome ponaosob lična i posebna.

Odlomak iz knjige Tragovi u vremenu
Od kada je svijeta i vijeka, i čovjeka na Zemlji, uvijek je on želio uokviriti ljubav, razumjeti je, nazvati je pravim imenom. Toliko apstraktna zajednička imenica 'ljubav', da je svakome ponaosob lična i posebna.
Pisci su oduvijek pisali o ljubavi, a ako nisu, to znači da nisu voljeli. Možda su je živjeli pa nisu imali potrebe za tim. Neki ljubav vide kao par hemijskih procesa u tijelu čovjeka – pa dobro, haj'mo onda svi u apoteke, i da se konačno volimo. Drugi ljubav vide čisto kao potrebu, ali o njoj šute. "Šuti sine, đe ćeš o ljubavi? To ti je priča tamo za pubertet, dječacima i djevojčicama."
Dobro i njima, oni najjače vole, dok je toliko snažna je da sebi sama suprotnost i zabrana. Ima onih koji ljubav podižu na nivo univerzalne egzistencije, božanskog i nadrealnog. Sve će biti da su oni najbliže istini.
Od samog početka priče, ljubav je plaho zadeverala ljude o belaju. I to je, sve su prlike najslađi belaj koji čovjek može imati. Onaj naš svijet koji imamo u sebi, i sve što jeste vani su dva različita zakona koji se baš i ne slažu. Zbog toga priča i jeste posebno zanimljiva.
Nekom mladiću kazali kako ga djevojka vara. A on se hudnik odmah zaletio, ukrao autobus i odvezao u njen grad. Ipak, to je bila samo šala. Znate šta je bila njegova odbrana na sudu?
„Časni sude, ja nju volim!“
Nije mu pomoglo. Možda su sudije u sebi pucale od smijeha, ali mu ipak odrezaše kaznu. Niko ga nije pitao što mu je Bog uzeo pamet, pa napravio glupost. Ko voli on je u stanju smanjene uračunljivosti. To ima logike. U ljubavi je logika da nema logike. Teorije padaju, pametan poludi, a budala omudri! Ali za to niko i ne pita – zakon reže po svome, iako svi pucaju od smijeha onome koji voli. Niko mu ne zamjeri, a svi mu zamjere! Šta će jadan – voli? Većeg hastaluka a ni lijeka nema od ljubavi. Mekšeg i prijatnijeg jastuka nema od onog kada se misli o voljenom biću.
Ljubav pokreće čovjeka, ali i zaustavlja. Nametne akcije koje nisu logične, razvije misao koja je ravna genijalnosti. Zato oni koji vole obično pobudale! Mislim, zdravo pobudale! Ovo nikada neću skontati! A ko je još vidio da ljubav i kontanje idu skupa. Zato oni koji se međusobno vole, trebaju čim prije da se 'uzmu', dok im ljubav nije počela mozgati. Ako se to dogodi, ona se uplaši od logike, i od toga kako da preživi u svijetu kontajućih pravila.

Koja je vaša reakcija?

like

dislike

love

funny

angry

sad

wow