Zaboravni čovjek se upinje da ostvari nešto od onog što smatra da je dobro za njega. I onda uvidi da postoji zid između želje i ostvarenja. Ne zna on da je to sudbina. Kasnije, kada dođe naknadna pamet, ushićen shvati kako je dobro skriveno iza ustezanja, a dobra sudbina u spoznaji vlastite nemoći i priznanju kako nikada ne zna šta je za njega uistinu dobro.