Izgubili smo našu poemu,
sebe između sitnih redova
pronašli smo da ljubav živi,
i poslije hladnih snjegova.
////
Poslali smo ljubav na spavanje,
da se budi u neko proljeće,
nismo mogli znati da laste lete,
tamo gdje ima malo više sreće.
////
Poema je ostala gdje mora,
između zidova tvoje prošlosti,
čuvam danas riječi, kao dragulje,
kao znak Njegove milosti.
////
Ne sjećam se riječi iz stare poeme,
iskreno bilo je sigurno znam,
u meni žive sva obećanja,
sa njima nisam nikada sam.
////
Ako pronađeš poemu staru,
stih il' dva dodaj za mene,
napiši da riječi vječno žive,
ljubav nek' te čuva od sjene.
////
Poema izgubljena riječi nalazi,
eh, divna moja uspomeno,
pronađi poemu, napiši stih il' dva,
u njoj barem da smo zajedno.