Pisac je, obično, van ostalog svi'ta

Ovako često kaže jedan poštovani i ugledni moj prijatelj pisac. Razmišljao sam o njegovoj duhovitoj i istinitoj rečenici. Suština dobrog pisanja očigledno se nalazi u tome. Van ostalog svi'ta, pisac razmišlja, zaključuje, prati svoju misao. Često su uspješni pisci provokativni jer govore ono o čemu se šuti i doživljavaju najtananije u insanu.

Kao da doživljaj i prava riječ pronađe pisca van ostalog svi'ta. Vjerujem da plaćaju visoku cijenu toga. Zapažaju inače nezapaženo i komentarišu najčešće prešućeno. Ne postoji računica prema kojoj se „postaje“ dobar pisac. Mnogi od njih izuzetno poznaju književnost, gramatiku i pravopis, ali baš nikad ne mogu biti uspješni pisci. Nije ni čudo jer nisu nadareni. O meni će donijeti procjenu vrijeme i struka, i ljudi koji će imati priliku čitati moje tekstove.

Svaki poklon ima onog koji prima dar i Onog koji daruje. U tome je suština odgovora. Zar svi ne ostanemo zapanjeni i začuđeni načinom na koji pojedini pisci pišu i izražavaju svoju misao?

Kao da njihova riječ ima snagu; nadahnjuje i vodi onoga koji čita u jedan sasvim drugi svijet. Nije to svijet pisca, već samo posuđeni dio duhovnog bogatstva koje pisac prenosi ljudima. Oni to rade tako jer su van ostalog svi'ta. Skoro da moraju tako jer osjete trenutke kad riječi dolaze u njihovu svijest i prosipaju se na njegovu ruku koja mora po određenju Uzvišenog napisati spušteno. To su riječi koje formiraju sliku čitavog doživljaja začudnog svi'ta piščevog. Što više dijeli od darovanog, pisac više dobiva snagu riječi i mogućnost da je prenese na papir.

"Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a more, uz pomoć još sedam mora – tinta, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, Silan i Mudar.“ To su Allahove dž.š. riječi, objavljene u Kur'anu.

Oni su upravo takvi, zaranjaju u more riječi iz kojeg, kao što se vade biseri, nalaze prave riječi kojima „ostali svijet“ uvode u sve ljepote bogatstva što se ljudsko srce zove.