U novije vrijeme se razvija jedan potpuno novi pravac u književnosti, kojeg sam slobodno nazvao 'digitalni postmodernizam'.
Niko ne voli preduge tekstove, traži se brzo poentiranje, suština od samog početka, jednostavnost i jasnoća. Ljudi nemaju previše vremena, u masi ponuđenog, posebno na društvenim mrežama. Koliko god da imale loših strana, pokazalo se da je ovaj medij odlično sredstvo za brzo i trenutno prenošenje poruke, uz svakodnevnu interakciju sa ljudima.
Pokazalo se kako je dovoljno da budeš 'svoj', i da će upravo to sačuvati autorstvo, i potvrditi književnika.
Danas se to može nazvati i 'književnost uživo', ma koliko ovo vrijeme banaliziralo i devalviralo sve od univerzalnih vrijednosti. Vi ste pomogli da jasno znam šta prosječan čovjek voli da pročita, šta će mu popraviti dan, možda i pomoći. Nikada svoje pisanje nisam određivao prema čitalačkoj publici, i razmišljao o tome koliko će se to nešto nekome svidjeti ili ne...
Vodio sam se isključivo svojom potrebom da pišem. Skoro da ovaj Sokak mogu uporediti sa otvorenim dnevnikom, u koji svakodnevno može imati uvid veliki broj ljudi.
Hvala vam što pratite ovaj blog, i što ste tu, uz mene, mnogi od vas već od 2013. godine. Knjiga Tragovi u vremenu može se smatrati sublimacijom svega napisanog, i onog što jesam, i što jeste ova stranica.