Priča iz knjige Tragovi u vremenu

Prošnja

Došao mladić da prosi svoju djevojku. Nakon mnogo razmišljanja, savjetovanja s mudrijim i starijim, shvatio je da njegovoj zaljubljenosti nema lijeka, osim da uz nju, svoju voljenu, nađe srcu mira. Došao je pred njena vrata, potpuno pripremljen za sve lijepe riječi koje je noć prije smišljao i pisao.

Esselamu alejkum, draga, evo, došao sam na prag tvoje ljubavi da ti nešto kažem; nešto važno, i nadam se da ćeš me saslušati.

Ve alejkumu selam. Naravno da ću kao i uvijek, tebe svog dragog, saslušati. A kad i nisam, kad si ti meni kao kap vode na dlanu. Cvijet koji pazim od bure ispod mog prozora. Moje obećanje i moja nada.

Mladić, ohrabren njenim riječima, reče:

„Draga, ja više bez tebe ne mogu da živim. Znaš li ti da sam ti, dušo moja, skoro pa svehnuo? Pitaju me ljudi šta mi je, a ja im kažem da si mi ti. Ti si meni život moj, san, trajanje i smiraj oka mog i duše. Ljubav koju osjećam, kao da obuhvata cijeli svijet, svemir i sva druga Božija stvorenja. Kad me pogledaš, ja poletim, a kad se okreneš, padnem. Prema tvom osmijehu vrijeme računam, i vaktove brojim, kad ću ti sa izunom tvog babe moći doći. U pola noći se budim i pomislim da je dan jer mi je tvoje lice zablistalo u snu. Bude mi žao što se probudim iz sna o tebi. Jedva čekam da krenem na spavanje, ne bih li tebe, snu moj, sanjao. A kad legnem, ne mogu zaspati, jer mislim jesi li zaspala, je l' ti hladno i misliš li na mene? Mislim na tebe stalno. Ne mislim ja više na sebe, a kako i bih, kad sam čitav ja, u stvari – ti! Moj život si ti, moja hrana, vazduh koji udišem, i voda koju pijem. Umrijet' ću ti, bona, bez tebe. Eto, udaj se za mene i budi moja, tako ti čežnje moje, i aška, od kojeg ove moje grudi izgorješe i luda glava bez pameti osta.“

Djevojka se glasno nasmija:

„Dragi moj, ja znam da ti mene voliš i da želiš biti moj suprug. Ali, meni se čini da je to previše. Možda ponekad mladići u svom pogledu na djevojku vide savršenstvo i baš ni jednu mahanu. Sve nešto mislim da je tako slučaj kod tebe. Tvoja draga je stvarna osoba, a ne neko koga si u mašti svojoj isklesao. Šta ćeš učiniti ako ja imam hiljadu i jednu mahanu i narav koju ne bi ni neki dobri Božiji rob podnio? Možda se ispod moje ljepote krije zmija otrovnica!? Možda je moj izgled samo maska i zamka za naivna srca!? Šta ti znaš o meni? Znaš ono što ti kažem, a kažem ti malo jer se brinem, brinem se, ljubavi moja, da ja ne postanem tvoja kibla, kojoj ćeš se okrenuti i na pravu i Jedinu kiblu zaboraviti. Žudnja koju osjećaš možda je samo od tvoje duše i potreba tijela mladog. Možda to i nije ljubav. Gdje ti je strpljenje? Zašto se ne strpiš u svojoj ljubavi i ne vidiš dobro ko sam ja i ko si ti!? Možda ćeš jednog dana zažaliti!? To nikako ne možeš znati ako se ne strpiš. Ti treba da znaš nešto i o Gospodaru Ljubavi koji naša srca okreće kako On hoće. Ne želim te razočarati i povrijediti, ali ako to treba da se desi, bolje i danas nego sutra kad bude prekasno. Srušiti iluziju je bolje danas nego sutra. Bolje da se sruši kuća prije već stanari u nju usele. Kuća naše ljubavi ne znam koliko je sigurna.“

Mladić odgovori:

 „Mudro srce moje! Ti si sve lijepo rekla i našla gdje je moj problem. Ah, ali takvi smo mi kad dopustimo da nas rijeka ljubavi odnese ne vodeć' računa gdje ide. Možda u neku bezdanu jamu ponornicu. Ti si mojoj ljubavi mjeru dala i pravo rekla i kibli me pravoj okrenula. Od Prave kible mogu dobiti i tebe, kao svoju suprugu, kao svog saputnika u olujama života. Tvoje mahane su i moje, a moje mahane su samo moje, jer vjerujem da će ih snaga ljubavi oprati. Strpit ću se i vidjeti, prema Kibli okrenut, šta je za nas dobro. Možda je baš u saburu selamet, kao što Allah dž.š. kaže da je s onima koji su strpljivi.“ Meni će ljubav Njegova prema tebi dati snage da pričekam i čekam u saburu na tvoju odluku za naš zajednički život, daleko od mašte i blizu Istine.“

Admir Delalić; Tragovi i vremenu; Priče iz Sokaka, Prošnja