U Rumijevoj avliji
Dođoh ti u avliju, o Mewlana A svako donosi sebe - sebi...
Dođoh ti u avliju, o Mewlana
A svako donosi sebe - sebi
i dušu u duši ogleda, bez pogleda
ja, Rob Istinitog, miris osjetih
o dobri Allahov robe – ne znam ništa!
-----
Svi govore o ljubavi - ti je živio
Na tvojim vratima kao da dodirnuh
Ruh tvoj, profinjeni, i tražih te
Kao što si ti tražio svog Šemsa
Sunce svoje duše, svjetlo svoga srca
Moja je sjenka pala, Njemu na sedždu
I nefs mi se istopi od Ljepote koju oćutih.
-----
O Nadahnuti, mnogi su mrtvi za života
A ti u kaburu i poslije svojim djelom živiš
Ljubav i poziv Njemu srcima donosiš.
Ljudi te ne znaju i ne razumiju
Plačem od ljubavi - nije to tuga
A kako će i biti, kad' na vrata Istinitog stigoh
Mesneviju srca mi zboriš bez riječi i kalema.
-----
Sve je zapisano – cvijet da miriše,
ruža ruži da se nakloni
Duša duši,
u hlad Aška da se drhtava
bar na trenutak skloni!
Koja je vaša reakcija?
