Život je dar samo za jednu priliku
Reče mi neko: "Život k'o život, uzme pero, pa ti nekad piše sreću, a nekada najveću tugu i žalost." Samo sam pomislio: "I tek što dođe red na sreću, nestane tinte u peru, a život nam se nasmije i kaže - dobro pogledaj u stranice, pisao sam i sreću, makar malu i sitnu. Samo što vi ljudi tugu vidite velikom, a sreću uvijek sitnom i nedovoljnom."
Treba iskoristiti život za lijepe stvari, misli i djela. Uvijek mislimo da je ostalo dovoljno vremena za sve što odgađamo.
Zašto uvijek odgađamo životne radosti?
Teško savladamo zidove u nama, živeći kao stranci uz one koji misle da smo im bliski. Ne treba život ostaviti nedovršen, uokviren u površne ciljeve, koji nikada ne mogu ispuniti čovjeka. Treba reći da se voli, šta se želi, koga trebamo. Iskoristiti svaki trenutak za traženje punog smisla života - jedan je, poklonjen je od Boga. I tek što se okrenemo, neko drag nas napustio, i žalimo što nismo pružili više sretnih trenutaka, makar lijepih riječi. Posebno žalimo ako zbog ponosa voljenim to nismo kazali, jer smo ranije skupljali snagu za to, ili smo mislili da se to već zna.
Zaboravimo zatražiti oprost, i sutra već, teško opraštamo sebi zbog sitne omaške koja postane krupna. Baš smo zaboravni, dok držimo karte za putovanje u svojim rukama, sve misleći da naš red još nije došao. Treba iskoristiti život za lijepe stvari, misli i djela.
Koja je vaša reakcija?
