Čovjek koji je imao težinu

Često kažemo za nekoga, kada želimo reći da ima dosta novca: "Težak je toliko i toliko." Za neke druge, kada želimo reći da su nezgodne naravi, kažemo: "Uh, težak čovjek."

Proza i poezija Mar 14, 2022 0 1611 Add to Reading List

Često kažemo za nekoga, kada želimo reći da ima dosta novca: "Težak je toliko i toliko." Za neke druge, kada želimo reći da su nezgodne naravi, kažemo: "Uh, težak čovjek."

Ali postoje "težine" koje su jedino u značenju univerzalnog, božanskog i svega što nadilazi vrijeme, prostor, čak i razum. Neki ljudi u svome karakteru imaju posebnu težinu. U prolazu ih možda nećemo primijetiti, sasvim obični, prosječni ljudi kojima se inače ne pridaje posebna važnost.

U svojim posebnim dimenzijama stekli su vrijednost i težinu najskuplje dragocjenosti. U rijetkim slučajevima, kao što su i oni sami rijetkost, nama običnim smrtnicima se pokaže pravo značenje ljudi koji imaju posebnu težinu.

Pripovijeda se iz okoline Nevesinja (BiH), iz sela Prkovići. Bio neki vrijedan, dobar čovjek, pravoslavac. On bi uvijek, kada začuje ezan (poziv na molitvu muslimanima), sjeo, zaustavio sve svoje poslove. Po tome je postao nadaleko poznat. Dođe vakat, i melek smrti uze i njegovu dušu.

Sprovod na kojem se okupiila rodbina, prijatelji i komšije, zateče ezan. Njegov sanduk su pokušali podignuti - nisu mogli. Čudo!

Dosjetiše se kako je za života uvijek čekao da prođe ezan. Morali su pričekati, jer nije postojala snaga do Njegove, da podigne sanduk sa tijelom, koje bi za života, uvijek, pričekalo da završi poziv Gospodaru.

Ova priča je prema istinitom svjedočenju, i kao takva je vrijedna da se zapiše, spominje, i da kroz vrijeme koje dolazi, jedan dobri čovjek, kao što zaslužuje dobije još veću težinu.