Iskreni 'šarlatan'
O vremenu kada vrijednosti i dobri ljudi stradaju.
Selam! Hvala za prihvaćen zahtjev za prijateljstvo.
Ve alejkumu selam, nema na čemu.
Odakle si?
Iz Tuzle!
A ti?
Iz okoline Gradačca.
Super!
Ja sam završio pravo. Volim Gradačac, reče on.
Ozbiljno?
Da, zaista. Samo ne radim u struci.
A čime se baviš?
Radim kao automehaničar. Nije tako loše.
Eh, šteta! reče ona.
Nema veze, važno je da se radi. A čime se ti baviš?
Studiram!
Aha, lijepo! Šta studiraš?
Političke nauke, master.
Fino, želim ti puno sreće.
Hvala! Kad si mislio do Gradačca?
Ne znam, moram vidjeti za autobus, kada ima po redu vožnje.
Eh, znači ne možeš doći?
Ma mogu, ali mi je auto u kvaru.
Ti si neozbiljan, da znaš. Ne možeš mi doći. Mora da si neki šarlatan.
Ako ti tako misliš, ne mogu te uvjeriti drugačije.
Blok!
Približno ovako je izgledao razgovor mog prijatelja, na facebooku. Sjajan momak. Akademski obrazovan, ima stan, posao, kakav – takav. Vrijedan je i dobar. A ona, nije se potrudila da pohvali njegovu snalažljivost – to što je našao posao, naučio zanat, da prehrani sebe i svog oca.
Visoko se 'puca', tako da se često nisko udara. Posebno u dobre duše. Završio je blokiran, kao što skončaju mnoge dobre osobe, u ovome svijetu poremećenih vrijednosti. Svako ima pravo da bira, to niko ne spori, ali to da se samo gleda interes. Meni je to neshvatljivo. Rekao sam prijatelju da svakako nije bila vrijedna truda, putovanja, njegovog vremena i ljubavi. Nisi imao auto, i običan zanatlija. Nisi njena liga – ili bar se ona nije mogla vidjeti s tobom. Kako god, sretan joj put, da joj se posreći sa kolima, na njenom putovanju kroz izazov što se zove život.
Koja je vaša reakcija?
