Kada jednom ostaneš bez ičega, pogledaš nazad, svoj rodni grad i prag, sve nakon toga je svejedno. Takvog ne možete kupiti, prodati i uplašiti. Kada jednom spoznaš, da je tvoj život, svaki udisaj, tvoja nafaka, sve što imaš od privida, samo u Njegovoj vlasti, bude ti sve Jedno. Jednom zauvijek. Onda ti je mir u srcu i životu, jedino što voliš i trebaš. Nema te hrane koja će takvog uspavati, položaj koji će ga zanijeti, te ljepote koja će ga opiti.
Neki rastanci i ostavljanja, obilježe nas za čitavi život, i sve ispod toga je manje, ništa i prolazno - samo tačkica na putu kroz vječnost.
Admir Delalić