Smisao na sredini ili kraju puta
"To je to. Negdje na sredini ili na kraju puta shvatiš da sve ima smisao. A naći smisao, smirenje je kojem ravnog nema. Prestanu samopitanja „Zašto Bože baš meni?“, „Šta sam skrivio u životu?“ „Šta to činim pogrešno?“
"To je to. Negdje na sredini ili na kraju puta shvatiš da sve ima smisao. A naći smisao, smirenje je kojem ravnog nema. Prestanu samopitanja „Zašto Bože baš meni?“, „Šta sam skrivio u životu?“ „Šta to činim pogrešno?“ Ništa! Da, ništa! Samo nisi mogao vidjeti smisao. U oblačnim danima nisi mogao vidjeti sunce, u jutrima koje zalijeva kiša, nisi mogao naći osmijeh.
Vrijeme prođe, i pogledaš iza sebe – sve što je bilo kao kockice u rukama nespretnog djeteta, konačno se slože u sliku ispunjenja i pronađenih razloga. Sve si prošao da budeš bolji, plemenitiji i zreliji. Tako Bog čini s posebnim ljudima. Umjesto da i dalje nosiš kamen u grudima, od grubosti koju je život i ljudi nanijeli, kojima smo bili okruženi, uvidiš, da je to dragulj. Povičeš onako iz sveg glasa – ljudi, pa ja imam dragulj.
Prijatelj će ti reći da dragulji nastaju pod pritiskom. Negdje duboko u zemlji, pritisnuti nebom i zemljom. I onda se pomiriš, i kroz svoje srce, u kojem je dragulj, propustiš svu svjetlost života. Ne gledaš više na oblačno nebo i kišna jutra. Snaga koju posjeduješ je dovoljna da u tebi i malu svjetlost pretvori u ogromnu, koja isijava kroz tvoju vrijednost, izbrušenu u tvome srcu. Oko nas su znakovi, da se ljudi prepoznaju u sebi i drugim. A najvažnije je u sebi. Vidiš, ljudi često žele da upoznaju druge, a snage nemaju ni za sebe jer ko to još ima hrabrosti da sebe stalno gleda, nalazeći svaki svoj nedostatak i neizbrušenost.
Skupiš hrabrosti, naviknut na pritisak, i pogledaš po prvi put. Jasno vidiš da to što gledaš nije niko drugi nego ti - izgubljeni dio tebe u vječnosti, koji ti je vraćen, ali tek nakon što si bio spreman za njega. Bog nam voli darovati kada poklone znamo cijeniti. A do toga, vlastita vrjednost mora skočiti; u nevoljama života, iskušenjima, u svemu što će da nas učini boljim. Poslije toga nije teško doći drugom, jer ko sebi stigne, na svako je mjesto dobro došao. Ko sebe prepozna, srodnu dušu će jednostavno ugledati. Čitav svijet i univerzum će upregnuti svoje snage da nam ukaže na nju, jer smo spremni, izbrušeni i snažni, za stalno gledanje u sebe, prelamajući kroz srca Njegovo svjetlo ljubavi."
Admir Delalić
Koja je vaša reakcija?
