Uvijek postoje oni kojima je stalo do tebe
Ne kritikuj prijatelja, podrži ga i pokušaj shvatiti. Ne osuđuj – ne znaš i nisi na njegovom mjestu.
Trebaš znati da je nekome stalo do tebe – do tvog trenutka, osmijeha i vremena. Nije ljudima svejedno, nismo hladna besćutna stvorenja, bez smisla i osjećaja za drugog. Svakog dana i trenutka trebaš nekome, a najprije sebi. Nadu ne gubi, neko te želi vidjeti, osjetiti, saslušati.
Uvijek postoje oni kojima je zaista stalo.
Oni vole znati da smo dobro, da smo sretni i da svaki dan vidimo kao novu priliku za nešto bolje i nadgradnju sebe. Tu su oni koji će nas podržati, voljeti, saslušati, i koji će uživati u našem uspjehu, a dodati ruku ako nam postane teško.
Nikada nismo sami, i nikada nismo savršeno jaki – to je u ravnoteži. Ne osamljuj se, traži društvo. Biti s prijateljima, makar riječi ne progovorili čitavo vrijeme je ponakad dosta da budemo dobro. Pokažimo svoje osjećaje, posebno onda kada je teško. A nas tuga želi da zatvori u sebe, i tada trebamo pohriliti prema drugom. Ako osjetiš negdje, na kraju uma, da ti neko viče ime prijatelja, javi mu se, pozovi ga i pitaj kako je, ali stvarno kako je. Svako voli znati da je nekome stalo, a to je često i više nego dovoljno. U tom slučaju vrijedi nastaviti.
Ne kritikuj prijatelja, podrži ga i pokušaj shvatiti. Ne osuđuj – ne znaš i nisi na njegovom mjestu.
Dovoljno je nekada saslušati - da čovjek naprosto zna da nije sam. Prijateljstvo i ljubav u čovjeku pokreću fenomenalne procese samozacijeljenja. Upravo tada nam trebaju drugi – nikada ne treba biti sam. U ovome teškom vremenu to je dovoljno znati. Posegni za jakim argumentima – nađi smisao u vjeri, na kojoj ćeš utemeljiti sigurnu nadu. Život ima smisla i sve što na putu moramo proći. Tu smo jedni za druge, nikada ne treba zaboraviti. Neka nikada tuga i beznađe ne pojedu tvoje prijatelje, tebe, tvoje drage i bliske. Budi tu – pokaži snagu razumijevanja, podrške i ljepote obične ljudskosti. Obratimo pažnju jedni na druge.
Nikada ne znamo kada će doći, i može li doći trenutak da smo potrebni nečijeg vremena, lijepe riječi i podrške. To je moglo biti dovoljno nekim dragim ljudima, koji više nisu uz nas, da ostanu još malo – da smo im samo malo darovali snage da nastave, u trenucima kada su ostali potpuno sami.
Čuvajmo jedni druge!
Koja je vaša reakcija?
