Oni koji su ljubavlju darovani, neka istraže odakle ona dolazi. Sretnici koji uspiju naći ovaj odgovor, sigurno je da će ljubav čuvati.
Neuzvraćena ljubav se čuva u srcu, ne treba se govoriti, njeno mjesto je u tajni srca jer svijet pojavni nije horizont njene pojave. Onaj koji voli je darovan, iako može biti savladan emocijama koje nadilaze moć prosuđivanja. Kada se duša ustabili u ljubavi, svejedno je - ljubav postaje sama sebi dovoljna.
Oni koji imaju sreće da im ljubav bude obostrana, neka je oslobode svojih mišljenja kakva bi morala biti, i na koji način se treba uzvratiti. Ljubav uz sebe veže najmanje uslova i najviše ljepote. Dobro je ljubav čuvati djelima, to je najbolji izraz njenog postojanja. Kako će se pokazati, saobrazno je broju ljudi na ovom svijetu. Sve majke vole svoju djecu, ali opet svaka na poseban način, i baš svaka će od njih reći da voli najjače i najčistije.
Dobar je ovo primjer pojave ljubavi i njene neopisivosti. Riječi ljubav ne mogu dotaknuti. Zar nije onim koji se vole ponekad dovoljno samo da budu zajedno, bez previše riječi i dokazivanja? Bivanje je najbolje djelo, i njen dokaz. Oni koji ne razumiju djela ljubavi, teško im mogu pomoći i riječi. Voljeti je posebna vještina, koja traži istančano srce, dobru dušu, iskrenost, pravednost, prihvatanje i strpljenje.
Ako Ljubav ne podari strpljenje, ništa neće moći umiriti dušu čovjeka pod emocijama koje je nadvladaju.
Ako ljubav definišemo, već smo je okrnjili - najbolje u životu nema formu. Čovjek k'o čovjek, sve hoće da uokviri u svoja mjerila pojavnog.