Vrijeme i lijepa riječ
Svaki put kada izgovorimo lijepu riječ, posijemo u nevidljivu zemlju sjeme, koje zalijeva sama milost. Vrijeme donese plod. Od nje se srca smiruju a duše liječe. Svaki put kada izgovorimo ružnu riječ, u nevidljivu zemlju posijemo začetak mržnje, koju zalijeva egoizam. Vrijeme donese plod. Od nje su srca tužna, duše umorne i ljudi razdvajaju.
- Poklonjeno vrijeme je najveći dokaz ljubavi. Ali ljudi čak i tada žele transparent, vatromete, velike riječi i djela. Ako poklonimo vrijeme, nepovratno smo darovali dio sebe i svog života. Običan poklon se može vratiti, ljubav može nestati, povući se nekuda, odakle je i došla, ali vrijeme, ono se ne vraća, ono je jasan dokaz ljubavi, koji samo zrela srca mogu prihvatiti kao dar.
- Ko je vrijedan strpljenja, pokaže kao i obično vrijeme. Ko je vrijedan ljubavi, kaže srce. U to se ne petljaju ljudi. Ljubav nije izbor - ona je odgovor duše na sličnu dušu. Ona je zov iz vječnosti, za mirisom, koji se u snu može osjetiti, u stvarnosti samo naslutiti.
-Ne možeš nadoknaditi vrijeme, ali možeš zagrljaje. Nikada nećeš ispuniti šutnju koja je prošla, ali možeš govoriti lijepe riječi. Ne možeš vratiti sebe, u vremenu koje je prošlo, ali možeš učiniti sve da te bude dovoljno u vremenu koje dolazi.
Koja je vaša reakcija?
