Samo nadahnuće
Nedostajem li ikada? po noći, kad kiša posjeti prozor.
SAMO NADAHNUĆE
Nedostajem li ikada?
po noći,
kad kiša
posjeti prozor.
Može li biti?
da moje ime,
izgovoriš,
kad zaboraviš,
da je sve bilo,
protiv ...
Nedostajem li ikada
dok snivaš na rukama drugim
pomisliš li?
Moglo je biti – a nije.
Previše smo nedostajali,
jedno drugom,
Ili makar ti meni,
Nedostajanje,
moje drugo ime.
I čemu sve?
kad na kraju ostaje
samo nedostajanje.
Pojavih se pred tobom,
kao milost ili prokletstvo,
da neke rane,
nikada ne zarastu.
Povlačim sve riječi,
I ljubav u srce,
u kojem jedino,
nedostajanje ne škodi.
U masi sam ljudi,
sam,
i osim Boga,
društva ne nađoh.
Osim nadahnuća,
izlaza ne vidjeh,
jer nedostaješ!
Koja je vaša reakcija?
