Kaži Bogu
Ponekad nas nepoznati ljudi u nepredviđenim situacijama prijatno iznenade. Što svojom iskrenošću, nekom šalom, dosjetkom ... Danas sam imao jednu interesantnu i nesvakidašnju situaciju.
Ponekad nas nepoznati ljudi u nepredviđenim situacijama prijatno iznenade. Što svojom iskrenošću, nekom šalom, dosjetkom ... Danas sam imao jednu interesantnu i nesvakidašnju situaciju.
Zbog plaćanja računa na pauzi časova sam išao do pošte. Na povratku sam svratio na benzinsku pumpu da naspem goriva. Parkirao i čekam, ali radnika nigdje.
Žena koja je raspremala police na pumpi reče mi da će radnik ubrzo doći. Kao česta mušterija na toj pumpi sam našao za potrebno da se usput malo i našalim.
Rekoh – evo sam mogao nasuti gorivo i lijepo otići. Čovjek se nasmijao i rekao da ima brža kola i da bi me stigao, prije ili kasnije. Prihvatio sam šalu sa pitanjem misli li možda na Boga, Kojem niko i ništa umaći ne može, prije ili kasnije.
On se na to nasmijao. Rekoh da bježe oni sa boljim kolima i da moja laguna II možda nije vrijedna toga. Kakvi su ovi ljudi danas, doda on. Šta oni imaju sa Bogom, skoro pa ozbiljno odgovori. Ljudi su loši brate.
Njegova sljedeća rečenica me jako iznenadila i oraspoložila, zbog iskrenosti i originalnosti kojom je izrečena. Dok sam ukucavao broj svoje visa kartice, on reče;
„Admire, reci Bogu kakvi su ovi ljudi, danas, ta vidiš i sam.“
Začudio sam se kako je primijetio moje ime na kartici i lijepo oslovio imenom. Sa kojom dozom tuge, i baš nekog kahara, koju jedan obično Božiji rob može osjećati i pokazati u dubokom Ahiri - zemanu.
Nasmijao sam se, i rekao mu da ću to reći i da se ne brine. Zahvalih se na usluzi i razgovoru. On će na kraju da se samo šalio. I ja sam, rekoh. Fin neki insan, iskren i dobar. Otvoren i lijepe namjere. Ipak ću u njegovo ime da se potužim Gospodaru svih svjetova na ljudski zulum jednih prema drugim. Samo Allah dž.š. zna u čemu je naš hajr!
Admir Delalić
Koja je vaša reakcija?
