Ljubav preko žice
Gledao sam jednu TV- emisiju, slučaj muškarca iz Engleske, koji se do ušiju zaljubio u djevojku iz Australije. Poslije mnogo virtualnog kontakta, dogovorili su da on dođe u njen grad, zaruči je, te svoju daljinsku vezu da konačno krunišu brakom.
Gledao sam jednu TV- emisiju, slučaj muškarca iz Engleske, koji se do ušiju zaljubio u djevojku iz Australije. Poslije mnogo virtualnog kontakta, dogovorili su da on dođe u njen grad, zaruči je, te svoju daljinsku vezu da konačno krunišu brakom.
Sletio je u Australiju, donio prsten, na carini je prijavio kome ide, kojim razlogom. Navodno, ona je trebala da ga dočeka na aerodromu. Službe zadužene za sigurnost, kada su čule njegovu priču, predložile su da se preko razglasa pozove djevojka, buduća supruga zaljubljenog Engleza.
Molimo da se N.N. javi na recepciju, po imenu i prezimenu je prozvaše. Ne dođe 'mlada'... Jadnik, držao je prsten u ruci, polomljen i ojađen.
Možda ta djevojka uopšte ne postoji, možda ima, ali pod drugim imenom. Gdje je ona zaposlena? željeli su provjeriti, i pomoći mladiću koji je prevalio daleki put, izložio se trošku, sve radi njene ljubavi, koja očigledno ne postoji.
Ona navodno radi u nekoj fabrici automobila. Službenici aerodroma su pozvali firmu, provjerili da li radi dotična djevojka kod njih - i 'normalno', ne radi.
Jadni mladić se vratio, i postao tužna TV- priča, iako je tema emisije sigurnost na granicama, šverc, prenošenje droge, itd. On je očigledno pokušao prenjeti jednu legalnu, a jako tešku drogu koju zovu ljubav.
Čuo sam iz prve ruke za sličan događaj. Njih dvoje se upoznali preko društvene mreže. Mnogo su pisali, razgovarali, često pozivali jedno drugo. Došao je dan susreta, u stvarnosti. Vozio je dugih pet sati u njen grad. Konačno otpuhnuo na stanici, i da pozove dobro poznat broj. Nedostupna. Pokušao je opet - isto. Pitao je ljude za nju, lutao ulicama, govorio adresu. Odmah su prepoznali da se radi o strancu u gradu, po njegovom akcentu. On im je ukratko objašnjavao o čemu se radi. Govorili su; prevarila te, ta osoba ne postoji. Zar možeš vjerovati, tek tako? Mora da ti je sve slagala? Ko zna s kim si ti pričao čitavo vrijeme. Bolje je da se vratiš nazad.
On u sve to nije mogao povjerovati. Ljudi moji, znam gdje radi. Poznata je u ovome gradu. Ima dobru porodicu. Ne, ne mogu vjerovati.
I dalje je izbezumljeno hodao nepoznatim gradom, te pokušao opet pozvati. Čuo je signal poziva, sa druge strane. Halo, jesi li to ti? Jesam! Gdje si sada, oprosti mi. Kartica mi se pomjerila u mobitelu, nisam bila dostupna. A gdje si ti sada?
Tu sam, na tom mjestu, opisivao je zgrade, oobjekte koji su uočljivi i natpise. Ona mu reče: Bio si u dijelu grada gdje rijetko zalazim. Čekat ću te na autobuskoj stanici. Ti si došao na kolodvor. Hajde, kreni, rekla mu je...
Konačno su se našli, on je ogorčeno plakao, podijelio svoju radost i muku, jer ipak ona je tu, potpuna istina, ništa nije lagala. Samo, eto taj poziv, nedostupnost, bio je razlog sumnjama.
Sve mi je ovo ona ispričala. Upitao sam je da li se ikada dogodilo, za vrijeme kontakta s njim, da se tako pomjeri kartica u mobitelu?
Rekla je da nije. Razumiješ li koliko je to neobično? Zamisli to! On dođe, i ti nedostupna. Da li je to baksuzluk, ili možda taj čovjek zaista vrijedi, pokazat će vrijeme. A ovo je teško vrijeme, posebno za ljubavi, čak i za one koje su prisutne.
Možda taj čovjek zaista mnogo vrijedi. Teška je bila ta njegova suza, a kao muškarac, nekako ga mogu razumjeti, u ovome vremenu - ljubavi preko žice.
Koja je vaša reakcija?
