Strpljenje je ključ svakog dobra
Kada dođeš do vrata, na kojima piše "Sve pre/pusti Gospodaru", dobit ćeš ključ u ruku, na kojem piše samo jedna riječ: "Strpljenje."
Kada prestaje sabur?, mnogi se pitaju. Sabur, ne prestaje nikada, ali trpljenje mora prestati. Kada čovjek ne može promijeniti okolnosti oko sebe, može izmijeniti svoj stav prema okolini, događajima i osobama. Postoje stvari na koje ne možemo uticati na bilo koji način. I to je ta prevaga sudbine u određenom, što ne možemo promijeniti. Svako je u životu iskusio nešto slično. Nema duše koja je opterećena sa onim što ne može podnijeti. Svaki teret je prema osobi, i snazi koju ona posjeduje, makar ona bila latentna, uspavana i nevidljiva u prvom trenutku.
Važno je sebi reći; "Bože moj, mora da je u ovome neko dobro za mene. Ti si Dobar, a ja sam slab/a, i podari mi snage za ono što jeste moj teret."
Dobra mjera je i to šta promjena donosi - veće štetu ili korist.
Ako je veća šteta, određena promjena nije poželjna. Ali, čovjek samo misli da zna šta je za njega dobro, kao i što pretpostavlja da zna u čemu je za njega šteta. Zato je strpljivost lijek u svakom slučaju. Kaže se da deset sekundi sabura, poštedi čovjeka deset godina kajanja. Za utjehu je kako je to tako u prirodi čovjeka. Kada smo god prinuđeni pronaći novu snagu u sebi, pred novim izazovom, to je siguran znak napretka. Voda koja se kreće je rijeka, a ona ustajala je obična bara. Tako i ljudi, oni najbolji su najviše iskušani jer oni trebaju svijetu i sebi pokazati kako se živi kao Čovjek. Ko se ukrasi saburom, on je na pravome putu. Zar dijamanti ne nastaju pod velikim pritiskom? Tako i duše; neke su stijene, neke zemlja, druge plemeniti metali, a one u iskušenju sabura, u prelaznoj fazi prema dijamantima. A samo Bog Dragi Zna šta takve duše nose. Čuvajte saburli insane.
Koja je vaša reakcija?
