O zaljubljenosti
Zaljubljenost je nešto sasvim drugo. Ona ne prolazi test vremena i promjenu uslova.
U zaljubljenosti se vidi ono čega nema, ne vidi ono čega ima. Ne zna se kako jeste, i 'zna' sve o životu, ali ne i o sebi. Zaljubljenost je ludilo duše, vatra strasti, smanjena inteligencija, uništenje racia, i svega što je inače normalno, prirodno, i u granicama. To je govor srca, svega što je u čovjeku nagonski, tu zakoni i pravila ne važe. Zato i jeste zaljubljenost.
Sa zaljubljenih je dignuto pero, i to im ne treba reći, makar ne isuviše glasno - zato što ih 'nešto' preplavi, potopi ih...
Može se reći da je zaljubljenost gušenje u ljubavi.
Životno iskustvo nauči čovjeka da ljubav nije nestašna igra hormona niti rasplamsala mašta koja odnosi razum. Zaljubljenost je nešto sasvim drugo. Ona ne prolazi test vremena i promjenu uslova. Mnogi lahko kažu da vole i onda na prvom testu "pomjere" svoju ljubav prema nekome drugom. Ima se razloga sumnjati da ne znaju šta znači voljeti. Platonske ljubavi ne postoje u stvarnosti ali nalaze svoga mjesta u mnogim srcima. Onima koji istinski vole trebalo bi oprostiti gafove i promašaje. Na kraju krajeva, savladani su nečim što je starije od čovjeka i ima svoj izvor kod Stvoritelja. Pomislim da su to pravi bogataši, ne traže ništa a vole, bez nekog posebnog cilja, želje i strasti.
U prolazu često upitam ponešto komšiju Muhameda. To je onaj što mi je poklonio ružu, a iz nje kasnije procvijetale dvije, u običnoj čaši.
"Esselamu alejkum, komšija"
"Alejkumu selam"
"Da te upitam nešto."
"De pitaj."
Je l' zaljubljenost prolazna prehladica, a ljubav, totalno ludilo?"
Zamisli se komšija i reče: "Jest', i to prvo, a posebno to drugo."
Koja je vaša reakcija?
