Ruke su uvijek slabije čuvale od srca

Nju sam volio, kao što se voli svoja duša. Ne previše glasno, da je ne povrijedim, ali dovoljno jasno da to zna. Ne, ta ljubav nije u prošlom vremenu, ona se događa, stvar je srca, makar nikada ne progovorili o njoj. Ko je to uspio ući u srce čovjeka, u njegovu namjeru? Volio bih da je ovdje i da mogu kazati što želim. Zato pobjegnem u svoju dušu, kažem samo njoj sve što imam, i zatvorim vrata, do nekog novog susreta.

Uz nju sam naučio da je voljeti blagoslov. Nema veze s drugim. Ne zavisi od bilo čega - ljubav je slobodna ptica u srcu. Naučio sam, da je svako iskustvo glačanje duše prema mudrosti. Naučio sam da mnogi žele mudrost, ali neće katarzu. Naučio sam da je širina srca, jedino mjesto gdje se čovjek na pravi način obznanjuje, i što je najvažnije, samome sebi. Naučio sam da se ljubav ne ljuti, ona je samo prihvatanje, prije svega samog sebe. Naučio sam da samo darujemo ono što je sponama duha povezano - sve ostalo je potrošno i za zaborav. Naučio sam da je svaki čovjek biser, sam po sebi, i da on prije svih to treba da vidi. Naučio sam da su ruke uvijek slabije čuvale od srca. Naučio sam da volim, onako, bez računice, trajno iz najčistijeg izvora.