Ti zaslužuješ sve osmijehe svijeta

Ti zaslužuješ sve osmijehe ovog svijeta. Zbog tuga koje si progutala, zbog ljubavi koje si prešutila, i zbog sreće koju si odgodila. Ze neko sutra, kasnije, koje može i ne mora doći.

Utješila si sebe, da je ljubav sebi dovoljna. Onako u srcu i oku. U tišini noći gdje uspomene žive, u telefenskom pozivu od poznatog broja i poruci za neki rijetki trenutak koji čekaš. Dragi i poznat glas, sa još poznatijeg broja. Sve si u dovu, i Gospodaru predala, vjeri da hoće i može biti bolje.

Vjeruješ da pravda i iskrenost će biti nagrađena, a strpljenje da će dočekati korake u suret tebi. 

Danima, mjesecima i godinama, u ljubavi koja samu sebe voli. Predala si Bogu i svoju nadu, da pomoći će srcu, kojeg drugog puta i načina nema osim da voli. 

Sve si odgodila, ljubav, osmijehe, susrete i bol. Kao usamljena ptica na grani svoje sudbine; u ljubavi, čekajući svoje krilo za ono o čemu sve duša sanja, kao stoljećima, kao ljubav za nezaborav.