Sreća je kad voliš, kad si voljen i kada tvoja ljubav daje svoje plodove u ovoj zemlji prolaznosti.
Sreća je da ne zaboraviš prošle nesreće jer zaboraviti njih je isto što i dočekati nesreću, težu od one zaboravljene.
Sreća je kad u znanju imaš blagoslov, pa vidiš, da sve oko tebe bude ljepše i bolje zbog onoga što jesi.
Sreća je razlikovati znanje od mudrosti, ljubav od strasti, zabludu od istine.
Sreća je razlikovati istinskog sebe, od onog lažnog, koji nam se sam podvali u trenucima slabosti.
Sreća je znati da bez tuge nema sreće.
Sreća je doživljaj ispunjenosti, osvjetljenosti duše, razuma i srca.
Sreća je doživljaj zadovoljstva koji može i ne mora biti potaknut nečim izvana. U stvarnosti, temelj za sreću je u svakome od nas. Što je za nekoga sreća, drugom je nesreća. Dobro je ako osoba zaboravi da je svaka sreća na ovome svijetu prolazna. I to je sreća, koja sreću čini potpunom – zaboraviti prolaznost sreće. Posebna je to radost kada srce osjeti neprolaznu sreću, koja nikada neće i ne može prestati. Moji bliski prijatelji znaju značenje ovih riječi. Zato je dobro da težimo sreći za čiju prolaznost brige nema.