Hajde, bujrum
U polumraku tekije sjedila grupa prijatelja. Uz topli muhabbet i čaj, učili su ilahije i kaside. Vani je jako padala kiša. Vjetar je povijao grane, a oni sklonjeni pod stijenom, sigurni, ušuškani u historiju i ljepotu mjesta pobožnih i predanih.
U polumraku tekije sjedila grupa prijatelja. Uz topli muhabbet i čaj, učili su ilahije i kaside. Vani je jako padala kiša. Vjetar je povijao grane, a oni sklonjeni pod stijenom, sigurni, ušuškani u historiju i ljepotu mjesta pobožnih i predanih.
Bilo je tu onih koji su samo hizmetili, i onih starijih, poštovanijih, koji ako bi progovorili, svoj glas bi drugi spuštali, i slušali da možda ne potekne bistra rijeka mudrosti, ljepota i znanja koje samo u rijetkim trenucima, među posebnim ljudima i na izuzetnim mjestima se mogu čuti.
Govorilo se o dobrim ljudima, kakvi su bili, kako se ponašali, o običajima i vremenu 'kada su dobri po Zemlji hodali."
Reklo se i to da i danas postoje, takvi bogougodnici, ali da se u mnoštvu i od smutnja dunjaluka teško mogu prepoznati.
Odjednom, začu se 'klik', stare šteke na vratima sobe gdje su bili prisutni.
Jedan od njih reče: "Hajde, bujrum."
Nastala je potpuna tišina, uz samo šum rijeke Bune iz dubine izvora. Vrata se uz škripu lagano otvoriše. Svi su očekivali nekoga od redovnih gostiju. Nigdje nikoga. Čudo!
Samo je onaj, što reče "Hajde, bujrum", u šali dodao: "Ah, i da je bio Azrail, isto bih rekao."
Bez suvišnih komentara, počeše jednu poznatu ilahiju, u skladu sa dubokim tenorom čiste vode, ispod stijene blagajske tekije.
Prepričavalo se i kasnije. I sada je bujrum, svakom dobrom Njegovom robu.
Koja je vaša reakcija?
