Lopovski mehr

Pripovijeda se kako se nekada davno, jedan dobri i pobožan čovjek zaputio prema Nevesinju zbog neke svoje potrebe. Kažu da je trebao kupiti namirnice koje će vratiti natovarene na konje.
Na jednom mjestu koje se i danas zovu Bišina, čovjek zapjeva iz sveg glasa. Nije se plašio da će ga zapaziti lopovi koji su pravili zasjede i pljačkali putnike baš na tome mjestu.
Nije doživio nikakav napad, sretno se do istog mjesta vratio sa kupljenim stvarima. Zaskočiše ga lopovi. Uzeše mu sve namirnice, konje i ono malo para što mu je ostalo.
Vođu lopova je nešto zanimalo, te upita čovjeka:
„Zbog čega si pjevao dok s išao prema Nevesinju, a na povratku su šutio?“
On reče: „Na putu prema Nevesinju sam znao da idem, makar malo ću da odmorim od one koju sam kući ostavio. Ona je tama mojih dana, tegoba jutara. Svaki put kada odlazim od nje, od radosti pjevam. Svaki put kada idem prema njoj, nije mi do bilo kakve pjesme.“
„Ali, zbog čega si pjevao, pa smo te zbog toga primijetili i opljačkali?“ reče vođa lopova.
Ljudi moji, ja se ne plašim nikoga do Boga, nije mene strah vas, toga što ću izgubiti ovo što ste uzeli od mene. Nije mene strah i život dati. Ja sam želio da pjevam, radostan što odmičem od nje, moje žene.“
„Zbog čega je onda ne ostaviš, jadni čovječe?“ sažaljivo će lopov.
„Ugovoreni mehr je previsok da bih joj mogao isplatiti i pustiti po adetu. Moja čast i strah od Boga mi ne daju da postupim drugačije. Više volim i da trpim nego da se ogriješim o njen hak“
Lopov se malo zamisli i reče: „Dobit ćeš koliko ti treba da ženi isplatiš njen vjenčani dar. Ničim se ne može platiti dostojanstvo, čast i hrabrost čovjeka kao što si ti“ te naredi svojim ljudima da mu vrate stvari i novac, i pustiše ga da slobodno ide.
Čovjek se zadovoljno i pjevajući vrati u svoj rodni Stolac. Odmah, po dolasku kući, uze ženu za ruku, odvede stolačkom kadiji i uz prisustvo svjedoka je pusti. Njen visoki mehr je isplatio u potpunosti, zadovoljan zbog teško kupljene slobode i čistog obraza.
Kažu, da je kasnije išao put Nevesinja, pjevao je čak i povratku. Lopovi više nisu bili nikakva opasnost, moga je pjevati do mile volje.