Zatvorena knjiga

Rekao mi je prijatelj:

- Sve sam joj pružio. Sve moje za nju je bilo dobro, i pažnja, savjet, blagost i strpljenje. Sve od mene je njoj bilo dobro i potrebno osim mene. Navodno, nije me voljela dok je uživala u tome što zna da je volim. Kao da nikada nije mogla preskočiti sebe, svoju silnu potrebu da ne dođe do zaključka kako se pravi ljudi u nevolji poznaju. Nadao sam se da će jednog dana povjerovati da će snaga koju je uzimala od mene postati nešto što će trebati u životu. Ali ne, nije bilo tako. Ona me trebala kad je bilo teško, nisam bio potreban za ljubav i nježnost, valjda je za to imala nekog drugog prema kojem nije bila tako otvorena u onome što je nju mučilo. Mene je stalno progonio osjećaj da sam iskorišten, kao enciklopedija u vitrini, stara knjiga sa tajnim receptima za život prema kojim valja živjeti. Uzela je što je mogla, otišla je kao i mnoge. Korice su zaklopljene, sve je već pročitano. Dalje se nije moglo.

- Šta si drugo očekivao?

Neki ljudi su tu za to, da uzmu od vanjštine, da ne cijene sadržinu. Ako uzmu od sadržine, slabo je poštuju, smatraju da ljubav nema uslove. Kao da si mogao biti takav prema njoj bez ljubavi. Ako je ostala hladna na ono što jesi, onda te nije upoznala. Ako je udaljena, to je na njenu štetu. Možda je to tako bolje za tebe. Postoje oni koji znaju da cijene jednostavnost, iskrenost ljubavi i iskustvo koje te naučilo istini. Neka ide gdje želi, tvoja knjiga neka odmori. Neka ti konačno posluži za tvoje vlastite dileme.