Prišao je stariji čovjek i rekao:
"Mogu li dobiti jednu knjigu?"
Da, možete, kazao sam. Danas je moj roman po promotivnoj cijeni od 10,00KM.
"Ako može, kada mi bude penzija?", upita... "Volim čitati, a nemam para da kupujem knjige."
Dobit ćete knjigu, a vi ćete samo za mene proučiti dovu, još samo da znam kako se zovete.
"Zovem se, Meho."
Napisao sam posvetu u svoj roman Odluka.
"Poštovanom Mehi, od srca, i halala, od autora romana Odluka."
On je već držao ruke u zraku, i učio dovu za mene.
Eto, dragi Meho, i niste morali odmah...
"Klanjam sabah i akšam, tada ću opet učiti." vidno sretan reče čovjek.
I ja sam bio sretan, to je bila dobra odluka!