Štap koji jede dane
Štap od mog babe rahmetli, Hajrudina, čuvam na vidnom mjestu u kući. Štap jeste uspomena, ali i opomena. Kada bi samo ljudi znali o čemu sve priča štap od mog babe Hajrudina.
Štap od mog babe rahmetli, Hajrudina, čuvam na vidnom mjestu u kući. Štap jeste uspomena, ali i opomena. Kada bi samo ljudi znali o čemu sve priča štap od mog babe Hajrudina.
O životu, koracima dunjalučkim, prolaznosti koja nas lomi perom određenja. Koliko god da bio jak u jednom danu, osjetio dio Njegovih blagodati, uvijek pogledam u štap, prije namaza. I budem zahvalan Allahu dž.š. na bezbroj darova.
Svako dođe na jedan štap, naslonjen, koji se na kraju smakne, kada čovjek odbroji svoje korake. Dan za danom, sve bliže štapu, koliko za hvat, ili bliže. A meni opet najdraže, onako, kao što sinu može biti drago, što je to štap od Dobra vjere, od Dobre vjere, od Hajrurdina.
Vrh štapa, stilski izveden u obliku glave ribe, otvorenih usta. Tako, dok čovjek korača, štap mu jede dane, i kada štapu nestane nafake, čovjek legne, a štap k'o siroče, ostane nekome u amanet, da podsjeća na svu prolaznost, tegobu dunjaluka, i slabost, koja je tako ljudska.
Moj štap, iako ga još ne koristim, elhamdulillah, mene prati na mome povratku, govori mi, kazuje, a niko to drugi ne čuje.
Štap je simbol mudrosti i tek rijetki, kada dođu u pozne godine, trebaju štap. Isto kao mudrost. Neki žive, kako volimo reći 'orlova vijeka' a ništa ne nauče, i samo su prolaznici kroz svoje živote. Mudrost je izgubljena stvar. Ko ima štap, mora usporiti u životu, do trenutka kada bi nastavio dalje, a ne može. Hiljadu priča i savjeta, štap mog rahmetli oca zbori, da svaki govor prestane - opomena, pouka o prolaznosti i mudrosti koja uvijek nekako zakasni.
Koja je vaša reakcija?
