Ne zanimaju me prazna obećanja, prazna duša i srce što ne zna da voli
„Nietzsche je smatrao da ovaj život nije nemoralan, nego da je bjesomučna borba u kojoj je umro Bog, a pobjeđuju jači, sposobniji, smjeliji. Stoga je on smatrao kako se umjesto tradicionalnih trebaju stvoriti nove vrijednosti.“ On se borio protiv religije kroz svoje pisanje. Slavio je bešćutnost, govorio da samo snažnije vrste prežive, a da je slabost u saosjećanju, altruizmu i moralu. Nakon bijednog života, pada u tešku bolest i depresiju, gdje usamljen, jadan i odbačen (jer ne treba biti osjećajan niti pomagati) zaziva Boga u svom pismu sestri Elisabeth, žaleći se na usamljenost i odbacujući svoju dogmu u praktičnom smislu. Valjda je shvatio da će umrijeti, a da je Bog Živi, Koji nikad ne umire.
Ne zanimaju me prazna obećanja
prazna duša i srce što ne zna da voli
prazan kofer od sjećanja bez povoda
ni radost me prazna ne zanima bez razloga
a sve pravo, puno, istinsko volim i ginem za to:
za dobre ljude
za iskrene
slomljene
bez ljubavi voljene
djecu i starce
volim pune oblake
kiše što se zemlji raduju
pun pregršt smokava na sabahu
puna usta nedozrelih trešanja
puninu poezije nadahnutog
punu lokvu vode
za igru pticama
punu dušu uz malo
puno srce uz sve
punu riječ
slovo od snage
kao zakletvu..
Sve me ovo zanima
ostalo ne...
Koja je vaša reakcija?
