Nemoj ti

Krikneš li u planinu, vratit će se eho tvoga glasa. Pogledaš li u ogledalo, vidjet ćeš odraz svoga lica, pogled milosti i sreće. Nije svako lice radosno, nije svaki glas dobrog eha. Postoje krici boli, rasterećenja i nemoći. Ljudi kao da viču, i sve im se vraća. Neko se ne može pogledati u ogledalu duše svoga bližnjeg, neće vidjeti sebe kakvog želi. A duše su kao ogledala, sve odražavaju, zrcale sva osjećanja. Važno je šta polazi od nas, jer isto nam se vrati, krik bola ili milost pogleda. Tako je i sa djelima, sve što čovjek uradi – učini sebi, dobro ili loše. Pomogneš li nekome, očekuj da će eho života jednog trenutka vratiti dobro koje si učinio. Reci makar lijepu riječ - ogledaj se u duši milosti. Pomozi! Sve ćeš naći kod sebe, kad se najmanje nadaš. To je mudrost, i umijeće življenja svih onih koji pomažu. To je dobrota koju Bog prosipa preko nježnih srca, na one u potrebi, još na ovome svijetu. Za njihovu nagradu budućeg, zna samo Uzvišeni Stvoritelj!