Odlomak iz romana Odluka

“Ti si došao danas da kažeš ono što mislim godinama. Nismo mi u zaborav pali, a ja te nisam iznevjerila, kao što ni Zulejha, koliko god da je griješna bila, ne iznevjeri svog Jusufa. Ti si za mene zadržao svu onu ljepotu i sjaj. Danas si došao s ljubavlju i smiren. Pomirio si krajnosti srca i razuma potirući nadu s vjerom u Boga. To mogu, dragi moj Mustafa, samo veliki i dobri insani.
I ja sam dosta toga naučila. Rekoh ti davno da naša ljubav nije za ovaj svijet. Iskušani smo i, evo, godinama poslije smo dobili ono što trebamo. Smirenost razuma, čistoću srca i ljubav koja se veže za samu Vječnost. Sve smo naučili, kao što si rekao.
Nisi jadan, daleko si od toga, jer si u Ljubavi našao dostojanstvo koje te dovelo do čežnje. Nisam mogla ni pretpostaviti da ćeš mi ovako doći i reći nešto slično. Mislila sam da si razočaran, ojađen sudbinom i onim što smo obećavali jedno drugom. Ali ne, ti čvrsto stojiš na zemlji, a tvoje srce je kod Voljenog. Zahvalna sam Bogu što sam bila mali dio tvog puta i putovanja. Još uvijek te volim. I ostadoh ti vjerna bez obzira na to što me život ovako osudio. Kao što matica rijeke odnese suho stablo prema moru. Eto, i ja sam tebi rekla što sam mogla. Riječi su nam suvišne, ostade nam samo da volimo i dočekamo putovanje Voljenom”, reče mu njegova draga vrativši pogled u krilo, zamišljena, s uzdahom ljubavi i želje.