Tihe ljubavi
Postoje tihe, iskrene, najbolje ljubavi. One su čežnja, primjer i najbolja lekcija, srcu da bude bolje nego što je bilo.
Naći ćemo mi već nekog načina. Ćutke, tiho da se volimo. U bliskoj daljini, i svetoj tišini, određenju i slovu kako već mora biti. Rekoše da su to najbolje ljubavi. Niko im cijenu ne zna; stanuju u srcu, uživaju u samoći, lebdećoj nadi, kako voljeni uvijek jesu skupa.
U nekim paralelnim univerzumima, gdje je svijet bolji nego što jeste, mogućnosti ljepše nego što su bile, istine puno bliže životu, a ljubavi, sve privrženosti i zagrljaji, tu, bliski, neponovljivi i jedinstveni. Ljubav koja je lekcija je najčistija. Ona te oplemeni, učini boljim, pročisti dušu, namjeru, zaiskri oči, pomiri sve krajnosti i ljude, na različitim krajevima sudbina.
Tako je ljubav isunjena čežnjom, smirenim trajanjem, sveta, dobra i ispravna. Niko i ništa je ne dotiče i ne kvari. Tu je čovjek potpun, sretan, i tiho, vrlo tiho i nježno, iskreno voljen.
Koja je vaša reakcija?
